Godine

Sjedila upravo sa mamom za stolom i jele nas dvije.

Ja od jutros ko velika žena neka, ranom zorom spremila se i hoop kod jednog doktora nalaze da vadim, i onda hoop kod drugog doktora da vide šta mi je sa okom, jer mi je neka jako čudna kuglica ispod kapka skočila, pa eto, da razriješim misteriju šta i kako. Uglavnom, to nebitno...
 Samo eto, jutro mi je divno prošlo okružena bijelim doktorskim kutama..

Elem, sjedimo mama i ja i spomene ona kako djevojčica iz naselja (za koju sam ubijeđena bila da ima 2 godine) zapravo ima 4 godine i da još ne zna da priča, pa joj je žao..
I tako ja nju ubijeđivam da nema šanse da je maloj 4 godine, a ona mene da ima! (Pobijedila je elem, fakat joj je 4)

I počnemo o tome koliko ko od djece ima godine, i ona me šokira i šokira, moja sestra od amidže 8 godina ovu jesen će imati, a njena mlađa seka 5. Moj sestrić 6 godina, jebote ko da se jučer dijete rodilo.
Moj brat 17 godina, jeste da ga pubertet nenormalno puca, ali zar i on sedamnaest ima... Pa on je moja beba, kako tako brzo prođe.. I onda kad skontam jebote i meni je dvadeset dvije, ostarila sam i ja.. Nisam mala više, kao prije..
Ne mogu se vaditi onom 'ma ne mogu ja' kad mi nešto narede jer bukvalno sve mogu..

Od mamine i moje ''rasprave'' stalno ponavljam 'Pih jebote ostarih i ja.. E jebote život..''

Pihh, zaustavite godinee, ništa još ne postigoh!



Primjedbe

Popularni postovi