My whole life, in couple of words, written down there.

Izgubiš nešto, što ustvari nikad nisi ni imao. I pitaš se zašto toliko boli. Ironija. Nikad ti u potpunosti nije pripadalo, a osjećaš kao da je neko naglo istrgnuo dio tebe, bole te prekinuti snovi i tražiš krivca za srušeni dvorac od vlastitih iluzija. Bojiš se čak i sam sebi priznati da si jedini krivac ti, jer si dozvolio da ti se uvuče pod kožu nešto što je bilo izgubljeno i prije nego što ti se približilo.